Otkako su obje zemlje stekle neovisnost, regija je bila povod za više ratova i brojna krvoprolića. Indija kontrolira veći dio teritorija, dok Pakistan osporava njezinu vlast, pozivajući se na većinsko muslimansko stanovništvo. Indiju se optužuje za napade i zločine nad civilima, dok su istodobno pakistanski militanti u više navrata izveli napade koji se mogu klasificirati kao teroristički.

Nakon što su Britanci napustili potkontinent, nastale su dvije nove države – pretežno muslimanski Pakistan i veća, sekularna, ali većinski hinduistička Indija. Podjela je dovela do velikog vala nasilja i sukoba: poginulo je oko 500.000 ljudi, a još toliko ostalo je bez doma.

Samo dva mjeseca nakon neovisnosti izbio je prvi rat. Pakistan je podržao muslimansku pobunu u Kašmiru, a tadašnji vladar tog područja zatražio je pomoć Indije. U zamjenu je pristao da Kašmir postane dio Indije, no dogovor o tome ostaje sporan do danas. Sukob je završio 1. januaru 1949. uspostavom linije primirja.

Sve zbog Kašmira

U aprilu 1965. izbio je novi sukob zbog spora oko granice, koji se rasplamsao kad je Pakistan prešao liniju primirja i ušao na indijski teritorij. Indija je odgovorila prelaskom međunarodne granice kod Lahorea. Obje strane naposljetku su pristale na primirje pod okriljem UN-a.

Šest godina kasnije, 1971., sukob je izbio ponovno – ovaj put zbog borbe za neovisnost Istočnog Pakistana, koji se nalazio na drugoj strani Indije. Kako je nasilje eskaliralo u građanski rat, oko 10 miliona ljudi pobjeglo je u Indiju.

Indijska vojska se uključila, a Pakistan je kapitulirao. Više od 90.000 pakistanskih vojnika završilo je u indijskom zarobljeništvu, a 6. decembra 1971. rođena je nova država – Bangladeš. Pakistan ju je priznao tek tri godine kasnije.

Dolazak boraca

Godine 1989., nakon sovjetskog povlačenja iz Afganistana, borci – potaknuti rastućim nezadovoljstvom muslimanskog stanovništva Kašmira – pokrenuli su pobunu protiv indijske vlasti. Pakistan je tvrdio da samo pruža "moralnu i diplomatsku" podršku, ali Indija ga je optužila da trenira i naoružava separatiste.

Novi oružani sukob dogodio se 1999. godine kada su pakistanski borci zauzeli položaje u indijskom dijelu Kašmira kod Kargila. Indija je odgovorila zračnim udarima, a napetosti su prijetile prerastanjem u potpuni rat.

Hiljade ljudi pobjegle su iz svojih domova s obje strane linije. U decembru iste godine general Pervez Musharraf izveo je državni udar u Pakistanu, prenosi index.hr.

Niz terorističkih napada

U oktobru 2001. godine 38 ljudi ubijeno je u napadu na skupštinu u Srinagaru, a mjesec dana kasnije još 14 stradalo je u napadu na indijski parlament. Indija je ponovno optužila pakistanske militante, a dvije zemlje gomilale su trupe uz granicu.

U januaru 2002. godine pakistanski predsjednik Musharraf obećao je da Pakistan više neće dopuštati teroristima da djeluju s njegova teritorija, no Indija je tražila konkretne poteze.

Od 26. do 29. novembru 2008. desetorica napadača iz pakistanske skupine Lashkar-e-Taiba izvela su koordinirani napad u Mumbaiju. Ubili su 166 ljudi na više lokacija – od željezničkog kolodvora i kafića do bolnica i luksuznih hotela. Devet napadača je ubijeno, a jedan zarobljen. Indija je tvrdila da je skupina imala veze s pakistanskom vojnom obavještajnom službom, što je Pakistan zanijekao.

Novi rat?

U februaru 2019. godine Indija je izvela zračni napad na ono što je opisala kao kamp terorista u pakistanskom Balakotu. Dan kasnije Pakistan je izveo protunapad.

U zračnom okršaju Pakistan je oborio jedan indijski avion i zarobio pilota, koji je nakon nekoliko dana vraćen u Indiju, čime je izbjegnut veći sukob.

U aprilu 2025. godine, na turističkom mjestu blizu grada Pahalgama u indijskom dijelu Kašmira, naoružani napadači ubili su najmanje 26 ljudi, većinom indijskih turista. Napad je Indija nazvala terorističkim i rekla da ima "prekogranične veze", optužujući Pakistan da ga podržava. Napad je preuzela skupina Kashmir Resistance, bliska onoj koja je izvela masakr u Mumbaiju.